Uvijek sam se vodio jednim jednostavnim principom u životu: bolje biti prevaren nego pokvaren, i radije biti naivan nego surov. Možda sam zbog toga prošao kroz mnoge situacije koje su drugi izbjegli, ali u srcu nosim mir i čistu savjest, a to mi je uvijek bilo važnije od pobjeda koje dolaze kroz zlo.
Od malih nogu, roditelji su me učili da budem dobar prema drugima, da pružam ruku pomoći, da vjerujem u ljude. No, kako sam odrastao, shvatio sam da se taj svijet, nažalost, često ne odnosi prema drugima na isti način. Vidio sam kako ljudi koriste dobrotu kao slabost, kako se smiju onima koji vjeruju u tuđe riječi i kako se hvale svojom sposobnošću da „nadmudre“ druge.
Bilo je trenutaka kada su me povrijedili. Prijatelji su me izdali, ljubavi su me napustile, a poznanici su iskoristili moju vjeru u njih. U takvim trenucima, mnogi bi rekli da trebam postati tvrđi, da trebam naučiti lekciju i nikad više ne vjerovati nikome. No, svaki put kad bih se suočio s takvim savjetima, osjetio bih kako se u meni budi otpor. Nisam želio postati kao oni koji su me povrijedili.
U društvu koje često veliča snalažljivost, lukavstvo i „snagu“, ja sam se radije povlačio u tišinu svoje savjesti. Osjetio sam da gubim bitke u očima drugih, ali duboko u sebi znao sam da dobivam rat. Biti naivan za mene nije značilo biti glup, već biti čist, neokaljan i vjerovati u ono najbolje u ljudima, bez obzira na rizike. Radije bih stotinu puta bio prevaren nego jednom postao pokvaren. Jer, kad te prevare, samo si izgubio malo povjerenja, ali kad postaneš pokvaren, gubiš svoj mir, svoju dušu.
S godinama sam naučio da je naivnost dar, a ne mana. Naivnost ti dopušta da vidiš svijet s ljepše strane, da otkriješ svjetlost i tamo gdje drugi vide samo tamu. Ljudi su često kritični prema onima koji vjeruju, koji pružaju drugu šansu, koji ne nose štit i mač u svakodnevnim interakcijama. No, ja sam se uvijek držao toga da je bolje ispasti naivan, nego živjeti u stalnoj sumnji i nepovjerenju. Što više otvaraš svoje srce, to više riskiraš da budeš povrijeđen, ali istovremeno, to ti daje priliku da doživiš pravu ljepotu ljudskih odnosa.
Naravno, to ne znači da nisam učio iz svojih grešaka. Naučio sam prepoznati one koji iskorištavaju moju dobrotu, ali sam odbio da zbog toga postanem poput njih. Postavljanje granica i zaštita sebe ne mora značiti da postaneš surov ili nemilosrdan. To samo znači da znaš svoju vrijednost, ali i dalje vjeruješ u vrijednost drugih.
Na kraju dana, kad legnem u krevet, miran sam. Znam da nisam dopustio svijetu da me promijeni na gore. Možda me nazivaju naivnim, možda me gledaju s podsmijehom, ali ja živim s osjećajem da sam ostao vjeran sebi. I to je, za mene, najveća pobjeda. Radije bih bio prevaren, nego pokvaren. Jer, kad te prevariš nekoga, gubiš dio sebe, a ja nisam spreman na taj gubitak. Naivnost je moj štit, a ne moj teret.
