Kaže se i vjeruje da svako ljudsko biće na Zemlji ima potrebu za društvom i osjećajem zajedništva, pripadanjem i prihvatanjem.Studije su dokazale da životinje kada su ostavljene sam, one umru.Isto se kaže da je istina za ljude.
Međutim, jedna studija je pokazala da ovo nije slučaj kada su u pitanju visoko inteligentni ljudi.Prema istraživanjima, što su se ljudi više socijalizovali to su bili srećniji.Međutim, ovo nije istina za ljude koji su visoko inteligentni.Baš suprotno, visoko inteligentni ljudi su bili manje srećni, manje produktivni, i više anksiozni kada su okruženi ljudima.
Prema istraživačima, ima nekoliko razloga za to : inteligentni ljudi se mogu zabaviti u bilo kom okruženju i neće im biti dosadno ako su sami, trebaju vrijeme da se fokusiraju na svoje ciljeve i zbog toga nemaju mnogo vremena da provode socijalizujući se sa drugima.Plus, ne trebaju odobrenje i društvo durgih da bi se osjećali cijenjeno i prihvaćeno.
U suštini, pametnim ljudima je potrebno vrijeme da budu sami da smanje pritisak.U tišini analiziraju događaje koji su se desili oko njih i pokušavaju iz njih naučiti.Često se mogu naći kako sjede sami sa olovkom i papirom zapisujući ideje i planove.
Štaviše, visoko inteligentni ljudi imaju smirenu i rezervisanu prirodu.Radije bi proveli petak uveče čitajući knjigu, nego izaći i piti sa prijateljima.
Nakon svega, pametni ljudi znaju da su si oni najbolje društvo.I ponekad, bolje je biti sam nego provoditi vrijeme u besmislenim okupljanjima koje vam neće donijeti nikakvu važnost u život.
Izvor: novipocetak
