Od malih nogu slušamo kako je pomaganje drugim ljudima u nevolji dobro djelo, ali se često ispostavi da je štetno po nas same.
Primjer iz života: Djevojka je imala probleme sa majkom, jako je željela da ode od nje ali nije imala dovoljno novca za to. Jednom prilikom je momku ispričala sve o svojim problemima sa majkom i on je odlučio da će joj pomoći. Nakon što se odselila kod momka, komunikacija sa majkom svela se na minimum i to je počelo jako da je nervira.
U među vremenu krenuli su drugi životni problemi i česte svađe sa momkom. Kako nije imala kome da se obrati za razgovor, djevjka je iz očaja kontaktirala svoju majku u nadi da će joj pružiti neki savjet. Nakon dugih razgovora, odnos između majke i kćerke je počeo da se popravlja. Djevojka je ostavila momka i počela da vjeruje da se zbog njega njen odnos sa majkom pogoršao.
Kakav zaključa se može izvući iz ove kratke priče? Postoje situacije i lekcije u životu kroz koje morate sami da prođete. Biće bolne i mučne ali na kraju ćete naučiti da je bolje prvo dobro da razmisliti prije nego se odlučite nekome pomoći.
Poznati pisac i filozof Sergej L. ima zanimljivo objašnjenje kojim je ljudima bolje ne pomogati.
“Ljudima koji su pohlepni, zavidni, agresivni i okrutni ne može se pomoći. Da bi se spasila, duša ili život može se pružiziti minimalna pomoć u baš kritičnoj situaciji. Redovnim pomaganjem takvim ljudima samo ćete izazvati ekspolziju nezahvalnoti sa njihove strane.”
